Zagreb zaslužuje da svi punoljetni građani prerastu bajku o princu-gradonačelniku i njegovom kraljevstvu kao jedinom mogućem
Da u bajke ne vjeruju samo djeca dokazuju i mnogi odrasli koji spremno gutaju tvrdnje da svega onoga što je posljednjih godina napravljeno u Zagrebu ne bi bilo bez angažmana aktualnog gradonačelnika. Oni jednostavno ne žele vidjeti ono što bi im inače moralo bosti oči. Primjerice, da kad Bandić kaže da je uredio dva „zelena vala” u centru, prešućuje da ondje nije promijenjena i rasvjeta, pa noću nalikuju tunelima. Ili, kada se hvali da je izgradio jeftine stanove, ne spominje koliko je trajala i, još važnije, koliko u konačnici ondje stoji četvorni metar.
Popis je dugačak i malo je toga slavnog u njemu, a najveći „biser” je da nam je Bandić na ovim izborima vratio najnižu stubu lokalne samouprave - mjesne odbore. Glasove nastoji kupiti i obećanjima da u sljedeće dvije godine neće poskupjeti komunalije, da u upravi nitko neće ostati bez posla i sličnim, tretirajući Zagrepčane kao klince koji ne znaju da sve to ne ovisi o njemu, nego o njima i o tome koliko će se u gradu privređivati, i koliko i kako će se trošiti.
Iza scenarija Bandićevog djelovanja, dakle, brzometnog ukazivanja među građanima, davanju izjava koje govore samo da zapravo ne želi išta reći i imidža radoholičara, stoji neki vrlo sposoban stateg koji točno zna na što ljudi „padaju”. Primjerice, da nekima imponira Bandićev prgavo-samouvjereni gard jer zamišljaju da upravo takav imaju uspješni ljudi. Nadalje, treba znati da postoji široki krug onih kojima egzistencija, povlastice ili samo usluge dobivene u nekim njima ključnim trenucima nalažu zahvalnost čelniku Poglavarstva, ali i da nije zanemariv broj onih koje užasavaju promjene, pa će radije trpjeti nezadovoljavajuće poznato stanje nego stati iza ičeg novog i neizvjesnog. Nije zanemariva ni skupina simpatizera HDZ-a koji će glasove dati pripadniku konkurentske partije zato što su im bliski njegovi držanje, stavovi i metode bliski.
Srećom, ima nas dosta koju smo Bandićevu bajku davno pročitali i odbacili. Sada samo trebamo biti svjesni da o nama ovisi hoće li je itko u Zagrebu morati čitati još četiri godine. Zato ćemo mi u nedjelju prvo otići na glasanje!
