Živio sam nekoliko godina u Selskoj 34. Velika zgrada, crveni neboder. Često pokvareni liftovi i navarene rešetke na ulazna vrata. Uzak prozor u maloj sobi kroz kojeg se vidi tek zid, a pogled iz kuhinje na Zagreb kao na dlanu. Pola stanara ne može plaćati režije. Male kuće i ružne zbijene novogradnje. Slika Zagreba razlikuje se već prema perspektivi. Gledan s Tuškanca, Zagreb je zelen i uredan. Pogled na Trešnjevci je već drukčiji.
Kakva je socijalna slika Zagreba? Pred tri dana objavljena je studija „Socijalna slika grada Zagreba, 2007.” i sređeni osnovni statistički podaci o socijalnim problemima Zagreba (vidi prilog Socijalna slika grada Zagreba). Pokazuje se da Zagreb stari, da je rast stanovništva minimalan i da je rezultat useljavanja. Svega osam gradskih četvrti bilježi pozitivan prirodni prirast, dok u ostalima više stanovnika umire nego li se rađa. Zagreb ima 785.866 stanovnika. Više žena (53,3%) no muškaraca. 15% stanovnika ima više od 65 godina. Šokantno ali u Zagrebu ima 23,2% samačkih kućanstava. Obrazovna struktura povoljnija je nego u Hrvatskoj,u ukupnoj obrazovnoj strukturi Grada Zagreba zastupljeno je čak trostruko više stanovnika sa završenim visokim obrazovanjem
Gledamo li broj živorođene djece prema starosti majke možemo vidjeti da žene rađaju sve kasnije, u novije doba rađaju žene u dobi između 30 i 39 godina dok je ranije to češće bio slučaj u dobi između 20 i 29 godina. Prosječna je dob majke prilikom rođenja prvog djeteta u Gradu Zagrebu 28,8 godina, dvije godine viša nego li u Hrvatskoj. 12% djece rođeno izvan braka (9,3% 1998.).
Standard stanovanja nije visok, dominiraju stanovi manje i srednje površine (66 m2), a stambeni prostor po članu kućanstva je 22,9 m2. Bolje je u četvrtima Gornji Grad – Medveščak – 31,1 m2, a lošije Peščenica-Žitnjak, Donja Dubrava – 20,1 m2. Prosječna cijena stana je 9,4% viša cijena od prosjeka RH, a bez POS-a 13%. Izgrađeno je svega 80 socijalnih stanova, a 1.620 osoba je na listi za dodjelu.
Ne želim nizati statistike koje govore o siromaštvu, promjenama u obitelji (smanjena odgovornost i “prezaposlenost” roditelja) nedostatnost sadržaja za mlade, utjecaj medija na mlade – pogledajte ih u izvješću – no par zaključaka je jasno.
Zagreb nije grad poslovnih nebodera. U njima rade žene koje nemaju gdje ostaviti dijete ili pak nemaju djecu jer si to ne mogu dopustiti. Zagreb je grad samaca koji dolaze kasno kući i imaju hladnu večeru. Zagreb je grad starih ljudi za koje nema prave brige. Samci ne žive u malim stanovima jer to vole, već zato što si bolje ne mogu priuštiti. Stupanje u brak se odgađa. Odrasli žive s roditeljima. Ljudi su bez posla i to trajno, jer cijela kategorija nezaposlenih već godinama nije radila. Ta tamna slika nije sve. Zagreb je veliki grad prosperiteta, novca i zabave. No ako se i naličje te slike ne vidi iz poglavarstva, to je krivo, Zagreb čine ljudi, zajednica kojoj je temelj solidarnost i briga.
