U proteklih nekoliko dana dobili smo više od tri stotine pisama. U pismima smo dobili puno podrške, ideja i prijedloga. Podijelili ste s nama puno svakodnevnih problema i predložili impresivan niz imena ljudi koje bi voljeli vidjeti na “Kregarovoj” listi. Jedan od nekoliko tisuća posjetitelja ove, zasada malo poznate web stranice otišao je i korak dalje i napisao svojim prijateljima poruku koju možete pročitati malo niže, a koja oslikava sve ono što je motivacija za ovu izbornu utrku.
Dragi Moji,
Pišući ovu poruku nisam tek bezveze stisnuo dugme šalji svima. Za svakog od vas sam pažljivo razmislio dali da ga uvrstim na listu primatelja. A koji mi je bio kriterij? Jedan je bio da živite ili ste živjeli u Zagrebu ali taj nije bio jedini niti ključan. Jer zaista na ovom popisu vas ima svih i svakakvih.
To postaje još jasnije ako (s knedlom u grlu) najavim da je tema ovog maila politika. Ima tu vas i lijevih i desnih i anarhista kao i onih potpuno apolitičnih. No svi ste vi prije svega moji prijatelji, individualci i osobe sa snažnim uvjerenjima.
Pišući ovaj mejl radim čitav niz za sebe vrlo netipičnih stvari - ja inače gotovo nikada ne šaljem lančana pisma a kamoli da sam se ikad namjerio stvoriti koje. Ono još bitnije je da se ja nikada, van sfere osobnog razgovora u kojima bi bio upitan za vlastito mišljenje, nisam bavio promicanjem političkih ideja, pokreta i osoba koje stoje iza njih. E pa eto, valjda svakom jednom dođe.
Mučio me jedan zaista grozan osjećaj pred ovogodišnje lokalne izbore za koje svoje glasačko pravo još uvijek ostvarujem u Zagrebu. Već godinama gledam kako ovaj grad kojeg i dalje smatram kvalitetnim mjestom za život biva predmetom rasprodaje sebičnim i kratkoročnim komercijalnim interesima. Gledam kako mu se podsljemenske zelene zone prenamjenjuju u prostore za izgradnju gusto natisnutih “urbanih štala” koje će na račun video portafona i talijanskih pločica doseći cijene od 4000 EURO m^2. Gledam kako se građane iseljava u bezsadržajne spavaonice na periferiji do kojih ne postoji adekvatan javni prijevoz. Gledam kako se u gradu prekrcanom autima i dalje radi sve kako bi ih na ulicama bilo još više. Gledam kako se centar grada kojeg su skoro tisuću godina formirali njegovi stanovnici danas transformira po kroju onih koji na nas gledaju isključivo kao
konzumente i izvor zarade.Gradu Zagrebu očigledno treba da njegovi građani izađu na izbore, ali moj spomenuti grozan osjećaj proizlazio je iz činjenice da stvarnog izbora naizgled nije ni bilo - izbori su trebali proći tek kao predstava na kojoj dvije, tri glavne stranke u Hrvatskoj ponovo utvrđuju ranije dogovorene podjele “vlasti” i “usluga”.
No nedavno mi je skrenuta pozornost da bi možda ipak mogao izaći na ove izbore bez toga da prekrižim svoj listić; Josip Kregar se kandidirao za gradonačelnika i sastavlja svoju nezavisnu listu. Gospodin Kregar, kao što većina vas barem sluti, nije Arhanđeo Gabrijel. Neki od vas su bili i njegovi studenti i znam da je među istima on predmet dosta sočnih anegdota. No sve što sam dosada o njemu čuo, i njegovo javno djelovanje koje sam popratio kao i načela koja je izložio kao osnovu svoje kandidature stavljaju ga u jednu sasvim drukčiju kategoriju od ostalih ponuđenih opcija.
E pa nakon što sam po pitanju razvoja svojeg grada godinama bio prisiljen gutati govna, mislim da ću sada probati odabrati zdjelicu sa malkice primamljivijim sadržajem. Možda bi se i vama isplatilo probati, da čak i vama apolitičnima! Zbog Medvednice, gradskih trgova, parkova koje volite i Močvare u koju ste izlazili ako ne zbog ničeg drugog. Razmislite!
Eto, smatrao sam da je u ovoj apatičnoj atmosferi dobro da vas rano informiram o ovome. Ako osjećate potrebu vi slobodno udarite drvlje i kamenje po meni, svi ste vi osobe čije mišljenje cijenim i uvažavam. A ako vas je ovo zainteresiralo, više o ovom zanimljivom razvoju događaja možete naći na:
Ako mislite da bi interesiralo nekog drugog, slobodno pošaljite ovaj mejl dalje.
Hvala na pažnji, G. F.
